Znate kad date nekom mjestu drugu šansu, uz milion argumenata da sami sebe ubijedite: možda im je prošli put bio loš dan, možda je meni bio loš dan, možda su se popravili..

E pa to je moja priča za Papermoon, Sarajevo. Naime, neposredno nakon što je restoran otvoren, a prije nego je i Chakula počela s radom otišla sam s prijateljima tamo na večeru. I bilo je svega.

Nedavno prijateljica je predložila da odemo tamo na druženje. Moram reći da sam rekla svoje utiske od prethodne posjete, ali odlučila dati drugu šansu. Iskreno: nisam se morala patiti i još tu patnju i platiti. A kad već jesam da vam ispričam u čemu su problemi. Jer ima ih, nažalost.

Podsjećam vas da je cilj gastronomadskih priča da budu “undercover”, pa su fotografije s mobitela.

Po ulasku u Papermoon dočeka vas oblak dima. Očito nisu dio inicijative “Klima bez dima”. Čak ne postoji ni barem prividno odvojeni prostor za nepušače.

Uz naručena pića, uzele smo i predjelo tikvice sa mozarellom. Ništa posebno. Mozarella nije termički tretirana, tikvice grilovane.

Hrpa riže sa fotografije ima i priču. Naime nazivaju ovo jelo rižotom sa gamberima i šafranom. OK vidite da je žuto od šafrana, a gamberi su rijetki kao biseri. Prilikom naručivanja konobar je upozorio da se jelo čeka 30 minuta (što je navedeno u jelovniku). S obzirom da nismo bile u žurbi, to je bilo OK. Očekivala sam u najmanju ruku eksploziju okusa. Nije ih bilo. Riže je jednostavno previše. Jelo je bilo neslano i ništa od začina navedenih u opisu se nije moglo osjetiti.

Od ostalih jela naručile smo tjesteninu sa škampima. Opet tjestenine previše i apsolutno neadekvatno servirana. Tjestenina je iz nekog razloga bila hladna.

Jelo sa daleko najvećim intenzitetom okusa bio je wok sa piletinom.

Eh sad, ova puretina u sosu od limuna sa fotografije ispod je vjerovali ili ne možda i najukusnije jelo koje nam je bilo servirano. Bila je doista sočna. Međutim, hrana se prvo jede očima, a budite iskreni da li biste na osnovu ove fotografije poželjeli jesti ovo jelo. Sumnjam. U uglu možete vidjeti povrće koje je također bilo hladno i samo je blanširano bez ikakvih začina (dakle ni soli).

U tom trenutku večeri, sumirajući utiske, podijelile smo mišljenje da su 2+ zlatne kašike sa Papermoon i više nego dovoljne. A onda smo odlučile naručiti desert. Izbor nije veliki.

Naručile smo souffle od limuna i souffle od čokolade. I to su dva razloga zašto na kraju su ipak 3 zlatne kašike. Souffle od limuna je bio jako dobar, ali opet serviranje je veliki problem. I “prilozi” koji su apsolutno suvišni.

Papermoon ima vrlo lijep interijer i šteta je da ima lošeg kuhara (ili više njih). Iako jela na jelovniku zvuče zanimljivo i imaju potencijal da budu ukusna, ona to nisu jer je izvedba loša. Pri tome cijene uopće nisu niske. Sve u svemu, iako sam ovom restoranu dala drugu šansu, više od 3 zlatne kašike u ovom trenutku ne mogu.