Nedavno smo iskoristili “produženi” sunčani vikend da skoknemo do mora. Doista je divno uživati u kafi i pogledu na pučinu. Svakako da je gastronomsko iskustvo sastavni dio svakog putovanja.

U mnoštvu preporuka za restorane u Splitu, moj izbor je itekako opravdao mnoštvo zlatnih kašika. A evo i recenzije.

Podsjećam vas da je cilj gastronomadskih priča da budu “undercover”, pa su fotografije s mobitela.

Došli smo u vrijeme rane večere. Naša destinacija za nadali smo se ukusnu večeru bio je restoran “Štorija”, čiji je vlasnik poznati hrvatski kuhar Ivan Pažanin.

Štorija se nalazi na Rivi. Iako na klasičnoj turističkoj ruti, unutrašnjost restorana je vrlo ugodnog dizajna, te kameni interijer ispunjavaju moderni elementi.

Moram istaći iznimni ljubaznost osoblja, koji su doprinijeli da smo poručili i pojeli puno više. Ali uopće nismo zažalili. Dok smo čekali piće, poslužen nam je hljeb, 4 vrste soli i maslinovo ulje. S obzirom da smo veliki ljubitelji maslinovog ulja i “umakanja”, bio je to pun pogodak.

Za predjelo smo naručili platu sireva: koziji i kravlji sirevi uz dodatak džema od luka i fantastičnog džema od aronije.

Što se glavnog jela tiče, naručili smo 3 različita jela od ribe. Jer na moru samo riba.

Primijetit ćete savršeno pečenu tunu, sa povrćem.

Grdobina je bila zvijezda druga dva jela. Jedan sa dodatkom preukusne šalše, a drugi sa domaćim pljukancima.

Ne trebaju vas iznenaditi sjajne recenzije restorana Štorija koje ćete pronaći posvuda na internetu, a zadovoljstvo mi je doprinijeti sa još jednom odličnom ocjenom. Svakako preporuka za oduševiti vlastito nepce.

Doručak smo imali u hotelu, tako da sljedeći obrok vrijedan 5 zlatnih kašika je bio ručak.

Skriven u uskim uličicama, tik uz riblju pijacu je restoran Corto Maltese. Čitala sam da su ga otvorili supružnici iz ljubavi prema hrani i znala sam da tu moram jesti. Na meniju je opet bila riba, ali i malo mesa. Čisto da vidimo kako se u Dalmaciji sprema meso. Naslovna fotografija je napravljena upravo na ovom mjestu.

U Cortu sam probala i hamu. Autohtonu, a zaboravljenu hrvatsku ribu. I da vam kažem: jedva čekam da je opet jedem.

Apsolutno šarmantno, nenametljivo, a usta vam budu puna ukusa.

Posjeta Splitu nije mogla završiti bez deserta. A jedino mjesto za najsavršenije kolače je slastičarna “O'š kolač”, vlasnice slastičarke Tee Mamut.

Pri dolasku me zatekao dugi red za kolače. Kad sam prišla vitrini primijetila sam da kolači nestaju dok kažeš “o'š”. Naprosto sam mislila da sam došla a da neću ništa probati.

I onda smo se ugledali. Ja i Šjor limun, kako je naziv ovog kolača.

Inače ja slastičarnu sudim po kolaču od limuna. Poznavatelji slastica i kuhari će znati da je toliko mogućih načina da zeznete kremu od limuna, da uopće nije šala što mi je ovaj kolač pokazatelj o kakvoj se slastičarni radi.

A Šjor limun je divan. Mekan, sočan i jako osvježavajući.

Sjajan način za završetak super ukusnog vikenda, zar ne?

Nakon svega isprobanog i toliko oduševljenja, zaključak mojih suputnika i mene je da gastro vikend u Splitu itekako zaslužuje 5 zlatnih kašika. Da je barem više ovako sjajnih restorana duž Dalmacije, ali i kod nas.