Često zimi i ljeti nastojimo preko vikenda (ili produženog vikenda, kao u ovom slučaju) skoknuti do neke od obližnjih zemalja. Zimi su to obično spa vikendi u planinskom ambijentu. Već neko vrijeme planirali smo posjetiti Zlatibor, pa se proteklog mjeseca pružila odlična prilika za to.

Zlatibor je od Sarajeva udaljen tek 4 sata vrlo ugodne vožnje. Rezervisala sam ponudu “Opuštanje u dvoje” u hotelu Mona Zlatibor, koja uključuje: smještaj na bazi polupansiona, korištenje wellness centra, masaže, te niz aktivnosti u spa centru.

Inače, na nekoliko internet foruma sam pročitala da su gosti bili oduševljeni hranom u hotelu, te mi se to učinila kao odlična prilika da provjerim da li je i po meni to doista tako.

 

Moram reći da kako je cilj ovih gastronomadskih priča da budu “undercover”, pa su fotografije s mobitela.

Večera je organizovana na bazi švedskog stola. Prvu večer smo na večeru došli oko 20h. U uglu je bend svirao i bilo je poprilična gužva, što je i razumljivo jer je bila subota. Inače, u hotelu djeca do određene dobi borave besplatno uz pratnju roditelja, tako da smo se mi bez djece osjećali skoro kao uljezi u okruženju. Švedski sto je pristojne veličine i omogućava da uzmete hranu bez velikih redova i čekanja. Nekoliko članova osoblja nadgleda pladnjeve i dopunjava ukoliko su prazni. Od velikog izbora zakuske za predjelo uzeli smo šunku i nekoliko vrsta sireva i doista su bili vrlo ukusni. Supa je bila pileća (nešto kao Begova čorba). Meso ni crveno ni bijelo nije bilo adekvatno začinjeno, te je bilo poprilično suho i žilavo. Tako da smo se najeli od priloga i izvrsne salate sa dodatkom narandže. Inače, nakon večere su nam ispostavili račun za piće, te smo utvrdili da piće nije uključeno uz večeru, što u većini hotela u okviru pansionske ishrane je uključeno.

Naravno da je meni kao ljubitelju slatkog bilo zanimljivo šta je u ponudi. Nažalost, dok smo mi večerali, ponuda kolača na švedskom stolu je osiromašila, te sam uzela hurmašicu i ovaj kremasti kolač. Hurmašica ukusna ali bez nekog oduševljenja, kao i ovaj kremasti kolač koji je u biti biskvit i 2 kreme iz kesice.

Doručak je za mene najbitniji obrok u danu. Na švedskom stolu za doručak se nalazi sve ono što bi ste htjeli pojesti od jaja, kobasica, pahuljica, jogurta i slično. Ja sam umjesto peciva uzela američke palačinke od heljde, međutim ubrzo sam shvatila da nisu “fluffy” i da su poprilično masne, pa sam se vratila po pecivo. Uzela sam limunadu, međutim bila je previše zašećerena za moj ukus. Da smo se najeli za uspješan početak dana – jesmo, da je nešto wow doručak – solidan je.

Za večeru tog dana sam podučena neuspješnim pokušajem s mesom se odlučila za ribu. I. je uzeo svinjetinu i opet se meso pokazalo kao slaba tačka u Moni. Ove crvene paprike su divota od života (ali sam ja inače slaba na crvene paprike). Raznobojne rolate nisam uzela samo zbog fotografije, nego me baš zanimalo da li se osjeti od čega su. Uglavnom se osjeti sir, pa sad biskvit može biti sa špinatom npr ali se to ne osjeti dok jedete. Te večeri smo došli nešto kasnije na večeru i nije bilo gužve uopće, ali se vidjelo da je osoblje prestalo dopunjavati pladnjeve.

Apsolutni showstopper i pobjednik tog produženog vikenda je ova savijača od aronije. Toliko je dobra bila da sam pojela čak 3 komada. Aroniju osjetite u svakom zalogaju i taman je dovoljno kisela i slatka. Evo nadam se da će slastičari iz Mone podijeliti na Chakuli recept za ovu divotu od života.

Generalno, naš produženi vikend su sačinila sva iskustva i uživanje na Zlatibor, te je hrana dio tog iskustva. Kada sam sve sabrala i oduzela, na način kako sam i opisala, rekla bih da je posjeta Moni na Zlatiboru (posebno ako imate djecu) super odluka kako da provedete vikend. Za menadžment Mone mislim da će predstavljati dodatni plus ukoliko unaprijede svoju kulinarsku ponudu i ponude gostima istinsko gastro uživanje koje će uz spa i wellness aspekt učiniti takav odmor vrijedan više zlatnih kašika. Ja se radujem ponovnoj posjeti, da vidim koliko su se popravili.