Ovo je priča za sve hedoniste i ljubitelje kvalitetnih i pravih torti. Iako će se turistima ili nekome ko je rjeđe u Sarajevu učiniti da imamo mnoštvo mjesta gdje možete uistinu uživati u sjajnim kolačima i kafi, istina je ustvari potpuno drugačija.

Vrlo često me pitaju po čemu je Chakula drugačija i pretpostavka je da još jedan blog o zdravom kuhanju. I još neka očekivanja i iluzije morat ću da vam razbijem. Naime, Chakula nije bezglutenski, bezšećerni, bezkvasni, bez -prostor. Isto kao i sa Sarajevom i njegovim lokalima. Chakula je mjesto gdje utočište i inspiraciju mogu pronaći svi oni koji uživaju u hrani i svim njenim blagodetima. U slatkoći čokoladnih torti, u hvaljenju jela koja su nekako postala nepopularna jer danas svi imamo intoleranciju na gluten, ne jedemo šećerne kolače (ali zato nam gazirana pića nisu problem). I još nešto Chakula nije: mjesto gdje ću vam preporučiti da na putovanju odete u neki od lanaca fast food restorana, jer ja tu stvarno ne jedem. Dakle, jedem hamburgere, ćevape i pizzu, ali na kvalitetnim mjestima, ne industrijskim mjestima u kojim je više hemije nego mesa.

Eh kad smo to riješili da se vratimo na temu.

Podsjećam vas da je cilj gastronomadskih priča da budu “undercover”, tako da su fotografije s mobitela.

Torte i to je jedno od rijetkih mjesta u Sarajevu gdje čim uđete u prekrasni prostor, koji ja mislim da čini 60% uživanja, on vas osvoji. Osvrnete se i vidite majke koje su tu s djecom, jer je Torte i to mjesto bez duhanskog dima. Vidite osobe koje uživaju u samoći. Vidite parove kojima je ovo mjesto sedmični ritual.

Torte su čudo. Uvijek svježe, napravljene od kvalitetnih sastojaka i nikako generičke, već rekla bih grešno dobre. Teško mi je odlučiti se za omiljenu ali favoriti su svakako Mali tornado, Brownie torta, Torta s mrkvom/tikvom, Crumble od malina..

Naravno, imaju Torte i nekih izleta. Pa tako se nađe i Međimurska gibanica i Torta s makom, s narom, s limunom ili neki slani zalogaji. Kao neko ko doista često dolazi, volim sve probati, ali im i iskreno kažem kad mi se nešto ne svidi i zašto je to tako. S druge strane, cheesecake je torta koja je Torte i to proslavila. I niko (čak ni ja kući) je ne pravi bolje i to je fakt.

Do nedavno su Torte imale i prostor odvojen za pušače. S obzirom da je to izvedeno na ispravan način, mislim da su mnogi gosti to cijenili. Vidjela sam da tog prostora više nema. Da li će to značiti gubitak gostiju, ostaje da se vidi. Ono što se Tortama još zna prigovoriti jeste cijena kolača. Međutim, to je po meni vrlo jednostavno. Ako želite kvalitet, kvalitetni sastojci, prostor, pogled, preukusna kafa, sve to košta i uklopi se u cijenu koju platite.

Zašto četiri zlatne kašike? Dugo sam se dvoumila. Torte i to su franšiza. Isprobavši orginalne u Zagrebu, u okusu Sarajevskih nema razlike, ali ima razlike u asortimanu. Također, kreativni tanjiri sa potpisom Mala radnja dizajna su se u ograničenoj seriji našli u prodaji u Zagrebu, dok u Sarajevu samo u cafe-u. Moguće je da Tortama reklama nikakva ne treba, ali s druge strane mislim da marketing, promocija i prisustvo u javnosti nikad ne može škoditi. Rekla bih da Torte zaslužuju 4 zlatne kašike i 1 zlatnu viljušku. I naprosto je divota što takvo mjesto imamo u Sarajevu.